Karakteristike i upotreba mreža sa optičkim vlaknima
U ovom tekstu ćemo se upoznati sa karakteristikama i načinima primene optičkih kablova. Kod optičkih kablova, optička vlakna prenose digitalne signale u obliku modulisanih svetlosnih impulsa. Ovo je relativno bezbedan način prenošenja podataka jer se optički kablovi ne mogu prisluškivati, a podaci su bezbedni od krađe. Takođe, kablovi od optičkih vlakana ne podležu električnim smetnjama, imaju najmanje slabljenje signala duž kabla i podržavaju izuzetno velike brzine prenosa podataka na velikim udaljenostim.
Postoji dvanaest razloga za upotrebu optičkog prenosa:
- Prenos na velike udaljenosti bez repetitora i regeneratora
- Veliki kapacitet
- Smanjena cena sistema
- Smanjena cena održavanja
- Bolji kvalitet
- Najmanja cena životnog ciklusa
- Male dimenzije
- Mala težina
- Dielektrična priroda
- Otpornost na EMI/RFI
- Unutrašnja zaštita prenosa
- Medjusobni odnos osobina optičog vlakna i faktora koštanja njegove primene
Prenos na velike udaljenosti
Zbog njegovog veoma malog slabljenja (Tabela 1-3), pomoću optočkih vlakana može se vršiti prenos na velike udaljenosti bez repetitora i regeneratora. Tipično, optička elektronika može da vrši prenos na 40-80 km (24-48 mi.). Neki telefonski sistemi prenose signal na na udaljenosti većoj od 137mi. Rastojanje izmedju ovih regeneratora uveliko premašuje 6 mi., što je tipično rastojanje za bakarne telefonske sisteme.
Upotreba optičkih vlakana produžava daljinu prenosa podataka putem optičkih komunikacionih sistema na najmalje 10,000 ft. Sa ovako povećanim rastojanjem, mreže mogu biti projektovane za velika geografska područja bez potrebe za regeneratorima i repetitorima signala. Bakarni kablovi u prenosu podataka su uglavnom ograničeni na 100m (328 ft.).
Zbog manjeg broja aktivnih uredjaja u optičkim sistemima nego u bakarnim sistemima, manji je i broj tačaka u kojima se mogu javiti kvarovi. Ovo automatski dovodi do smanjenja troškova održavanja. Na primer, eliminacija pojačavača za koaksijalne kablove u CATV sistemima, eliminiše i potrebu za nedeljnim podešavanjem pojačanja svakog od ovih pojačavača. Ova podešavanja su neophodna zbog kompenzacije razdešenosti nastale usled temperaturnih promena okruželja.
Smanjenje cene najkraćeg životnog ciklusa
Ova mogućnost čini optičke kablove jedinstvenim medijumom. Sa ovim mogućmostima, investiranje u optičke kablove je mnogo isplativije nego investiranje u druge konkurentske tehnologije. Cena životnog ciklusa optičkih sistema je obično niža od cene životnog ciklusa konkurentskih tehnologija.
Ova niža cena koštanja životnog ciklusa je postignuta iako je početna cena instaliranja optičkog sistema veća nego cena instaliranja bakarnog sistema. Na primer, izgradnja osnove optičkog sistema košta 10-20 % više od izgradnje bakarnog sistema, ali optički sistem će trajati 2 do 3 puta duže od bakarnog.
Ako vaša mreža zahteva kapacitet od 4-16 Mbps i više, do 100 Mbps, optički kabel je vaš najbolji izbor. Ovaj porast kapaciteta biće smanjen sa porastom širine opsega.
U proširenje opsega uključeni su sledeći elementi: korišćenje digitalizovanih slika, medicinsko okruženje, CAD/CAM aplikacije, multi-medijalne aplikacije, i porast broja korisnika vaše mreže.
Brze tehnologije za prenos podataka FDDI, ATM, Fiber Channel, SONET, ESCON, i HiPPI, sve koriste optičke kablove. Ako planirate korišćenje ovih protokola u budućnosti, korišćenje optičkog kabla je mnogo isplativije nego upotreba bakarnog kabla sad, i njegova zamena optičkim kablom u budućnosti.
Drugi primer je proizvod proizvodjača modularnog nameštaja za otvorene kancelarije. Ovi proizvodi su jeftiniji kada se koriste optički kablovi nego kada se koriste bakarni kablovi. Ponovo, razlog je mogućnost smeštanja električnog kabla i optičkog kabla u isti cevovod u modularnom nameštajy. Ovakvo sdruživanje prostora nije moguće kod bakarnih kablova. Optički kablovi su ponekad, ali ne uvek, skuplji u poredjenju sa mnogim bakarnim solucijama.
Kako većina optičkih kablova sadrži stakleno vlakno, optički kablovi su osetljiviji na mehaničke deformacije nego bakarni kablovi. Ovo je posledica razlike u istezljivosti stakla i metalnih materijala. Za optičke konektore važi isto što i za optičke kablove. Medjutim, prateći pravilne procedure za instalacione i rukovanje, možete instalirati i koristiti optičke kablove i konektore bez problema.
Upotreba optičkih kablova
Topologija je opis veza u mreži. Svaka mreža ima fizičku i logičku topologiju. Fizička topologija opisuje fizičke veze u mreži. Logička topologija opisuje logičke veze u mreži. Logičke veze opisuju način na koji se podaci kreću u mreži. Na primer, u logičkoj ring (prsten) mreži podaci se prenose od prve stanice do druge. Nakon obrade podataka, druga stanica šalje podatke trećoj, i tako dalje.
U logičkoj bus mreži podaci se prenose preko jedne stanice do svih ostalih stanica u mreži. Logička bus mreža analogna je dugačkom hodniku sa puno vrata. Svaka od ostalih stanica u mreži prihvata i čita adresu. Ako adresa pošiljke odgovara adresi stanice koja prima, stanica obradjuje podatke, u suprotnom, stanica ignoreše podatke.
Fizička ring topologija zahteva da bilo koja dva čvora u mreži budu priključena pomoću kabla što omogućava direktnu komunikaciju izmedju ova dva čvora. Fizička topologija zvezda zahteva da bilo koja dva čvora budu povezana kablom sa centralnim žičanim ormarom, u kome svi čvorovi mogu biti unakrsno povezani.
Postoji sedam kombinacija fizičkih i logičkih topologija:
- Od tačke do tačke (point to point)
- Logički prsten, fizički prsten
- Logički prsten, fizička zvezda
- Aktivna zvezda
- Pasivna zvezda
- Pasivni bus
- Aktivni bus
Pravila odabira fizičke topologije za optičke sisteme nisu ista kao za bakarne sisteme.
- Većina optičkih sistema se sastoji od serija point-to–point veza.
- Point-to-point dizajn je ograničen optičkom snagom
- Odstupanje od point-to-point dizajna povećava cenu sistema.
Da bi razumeli razlog za korišćenje odredjene fizičke topologije, projektovaćemo dva sistema za istu upotrebu. Ta dva sistema su: point-to-point i point-to-multipoint system. Ako projektujemo ovaj system kao seriju point-to-point veza (Slika 1), zahtev za optičkom snagom je nizak (Tabela 1).
U tabeli 1-9 vidi se da većina optoelektronike funkcioniše ispravno i sa značajno višim zahtevima za optičku snagu. Ovi point-to-point sistemi mogu biti lako implementirani.
Ako projektujemo ovaj isti sistem kao point-to-multipoint mrežu (Slika 2), zahtev za optičku snagu je visok (Tabela 2).
Tekst je realizovan u sklopu prakse iz predmeta "Optoelektronika". Mentor projekta je mr Miloš Slankamenac sa Katedre za elektroniku na FTN-u.
