Mešanje slane i slatke vode može da proizvodi struju
Naučnici Sidni Leb i
Srinivasa Souriradžan, sa Kalifornijskog univerziteta, pronašli su
1950. godine način kako da se od slane morske vode dobija voda za piće. Samo 15 godina kasnije, Leb je, radeći na Univerzitetu Negev, u
Izraelu, shvatio da bi obratnim postupkom mogla da se dobije električna
struja. Simulator na osnovu pojave da se slatka i slana voda mešaju sve
dok se njihov salinitet ne izjednači Leb je izradio 1973. godine. On je
između dve vrste vode postavio specijalne polupropusne membrane i na
njihovim krajevima izmerio razliku u naponu. Ali u to vreme praktična
primena te ideje bila je preskupa.
Punih 36 godina kasnije, naučnici u holandskom Centru za obnovljivu
tehnologiju vode, u gradu Vetsusu, pokušavaju da naprave nov prodor
koji su nazvali "Koncept plava energija". "Morska voda sadrži dve vrste
čestica - jone natrijuma i jone hlora. Jedni su pozitivni, drugi su
negativni. Ako u rezervoar sa mešavinom slatke i slane vode potopimo
dve membrane, od kojih jedna propušta pozitivne, a druga negativne
jone, između njih će poteći struja" - Jus Virman, šef istraživačkog
tima. On, međutim, priznaje da membrane koje koristi njegov tim još
nisu dovoljno jeftine za masovnu proizvodnju.
"Sve moramo da optimizujemo. Rastojanje između membrana mora da bude mikroskopski malo, kao i sami odstojnici, kako bi električni otpor bio što manji. S druge strane, voda mora slobodno da prolazi kroz membrane" - naglašava Virman. Istraživanje finansiraju holandska vlada, energetske i proizvodne firme. Cilj je pronalaženje jeftinih membrana i njihovo testiranje u realnim uslovima. Studije su pokazale da su za ovaj način dobijanja energije najpogodnija - ušća reka.
Profesor tehnologije bioreciklaže na Univerzitetu Vageningen, Sis Buisman, nadgledao je istraživanje mogućnosti primene "plave energije". On je uveren da bi od protoka jednog kubnog metra slatke vode u sekundi mogao da se dobije jedan megavat električne energije. "Sa nizom kontejnera morske vode dugim kilometar i po, u kanalu Af sluitdajk, mogli bismo da sagradimo instalaciju od 200 megavata" - tvrdi profesor Buisman. Ako troškovi izgradnje takvog postrojenja padnu, stručnjaci kažu da bi tehnologija "plave energije" mogla da zadovoljava čak trećinu potreba za električnom energijom u Holandiji.
"Sve moramo da optimizujemo. Rastojanje između membrana mora da bude mikroskopski malo, kao i sami odstojnici, kako bi električni otpor bio što manji. S druge strane, voda mora slobodno da prolazi kroz membrane" - naglašava Virman. Istraživanje finansiraju holandska vlada, energetske i proizvodne firme. Cilj je pronalaženje jeftinih membrana i njihovo testiranje u realnim uslovima. Studije su pokazale da su za ovaj način dobijanja energije najpogodnija - ušća reka.
Profesor tehnologije bioreciklaže na Univerzitetu Vageningen, Sis Buisman, nadgledao je istraživanje mogućnosti primene "plave energije". On je uveren da bi od protoka jednog kubnog metra slatke vode u sekundi mogao da se dobije jedan megavat električne energije. "Sa nizom kontejnera morske vode dugim kilometar i po, u kanalu Af sluitdajk, mogli bismo da sagradimo instalaciju od 200 megavata" - tvrdi profesor Buisman. Ako troškovi izgradnje takvog postrojenja padnu, stručnjaci kažu da bi tehnologija "plave energije" mogla da zadovoljava čak trećinu potreba za električnom energijom u Holandiji.
