Galvanska struja je jednosmerna električna struja, konstantnog intenziteta. Prvobitno se mogla dobiti samo iz galvanskih elemenata, dok je danas možemo dobiti i pretvaranjem iz naizmenične ili iz pulsirajuće struje, korišćenjem elektronskih ispravljača i stabilizatora. Kako je bilo evidentno da se dobijena struja iz elektrohemijskih pojava znatno razlikuje elektrostatičkih tako smo i dobili naziv galvanizam.

 Naziv je dobila po italijanskom naučniku Luiđiju Galvaniju, a njenu pojavu objasnio je Alesandro Volta 1794.godine, koji je i tvorac prvih izvora galvanske struje, Voltinih elemenata.

 Do 1780. godine stvoriti izvor elektriciteta je jedino bilo moguće trenjem. Ali taj elektricitet je bio veoma slab. Međutim, to se promenilo otkrićem do kojeg je došao profesor anatomije Galvani. Legenda kaže da zasluge otkriću pripadaju njegovoj ženi, koje je pripremajući ručak otkrila da su se žablji bataci na metalnom tiganju, kada bi ih dotakla nožem, trgnuli.

 Voltin element

 Pojavu električnog napona na dodirnim površinama dva različita metala je otkrio Alesandro Volta krajem 18.veka.

 Volta je za dobijanje elektriciteta iskoristio ploče od cinka i bakra koje je uronio u rastvor vode i sumporne kiseline – bakarna ploča je nakupila pozitivni elektricitet (elektrone), a cinkova negativni elektricitet. Kada je spojio ove dve ploče koje su bile potopljene u kiselinu, žicom je potekla električna struja. Bio je to prvi praktični izvor elektriciteta – VOLTIN ELEMENT, koji je olakšao proučavanje električnih pojava kasnije.

 Voltin element je najstariji tip galvanskog elementa. Difuzijom jona stvara se napon polarizacije između metala i razređene kiseline, koji za cink iznosi –0,76 V, a za bakar +0,34 V. Razlika napona između elektroda iznosi 1,10 V, a to je max. napon koji se može dobiti iz Voltog elementa.

Voltin niz

 Volta je s obzirom na svoje otkriće poređao metale u takozvani naponski niz: cink, olovo, kalaj, gvožđe, bakar, srebro, zlato, platinu, pri čemu je svaki metal elektropozitivniji od narednog (Voltin niz). Uzrok toj pojavi su slobodni elektroni u metalima koji na mestima dodira ploča prelaze iz jednoga metala u drugi. Ako na primer iz prvoga metala prelazi više elektrona u drugi nego iz drugoga u prvi, onda će prvi metal postati pozitivno naelektrisan, a drugi negativno. Veličina tako nastaloga električnog napona između metala zavisi od razlike u veličini rada potrebnog da se elektron oslobodi sa površine svakog od tih metala. Metal gde je potreban veći rad za puštanje elektrona iz površine biće negativno naelektrisan.

Šta je galvanizacija?

 Galvanizacija je primena jednosmerne električne struje, konstantnog intenziteta ili takozvane galvanske struje u medicinske svrhe. U medicini se galvanska struja koristi radi lečenja. Njenim delovanjem menja se propusnost ćelijskih membrana, krvni sudovi se šire i pospešuje se cirkulacija, poboljšavaju se metabolički procesi, pospešuje se resorpcija pluća, smanjuje se grč skeletnih mišića i ublažuje se bol.

 Kad konstantna galvanska struja protiče kroz mišiće nemamo kontrakcije, mišićna kontrakcija nastaje samo kod prekida (otvaranja ili zatvaranja) strujnog kruga. Galvanizacija se primjenjuje u trajanju od 10 do 20 minuta, obično 10 do 15 postupaka u jednoj seriji. Primenju je kod nekih neuroloških oboljenja, oštećenja perifernih živaca, parestezije, bolesti krvnih sudova i drugo. Kod četvorostanične terapije pacijent sedi i uroni šake i stopala u četiri plastične kadice napunjene vodom, u kojima su grafitne elektrode i tada se može delovati na celo telo. Hidrogalvanska terapija (elektroterapija) je terapija gde se koristi galvanska struja u kadi punoj vode, u koju je pacijent uronjen.

Šta je galvanotehnika?

 Galvanotehnika je skup elektrohemijskih postupaka za nanošenje metalnog sloja na površinu nekog predmeta, najčešće uz istovremensko elektrolitsko otapanje metala na anodi i njegovo taloženje na katodi. Razlikuju se dva osnovna galvanotehnička postupka: elektroplatiranje i elektrooblikovanje. Elektroplatiranje ili galvanostegija je nanošenje (prevlačenje) tankog sloja nekog metala na površinu predmeta izrađenog od drugog metala radi zaštite, ulepšavanja ili postizanja određenih površinskih svojstava (pozlaćivanje srebra, posrebravanje bakra, poniklavanje gvožđa, itd.). Elektrooblikovanje, elektroformiranje ili galvanoplastika je prevlačenje metalom, galvanskim putem, predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na taj način postali bolji i trajniji; izrada vernih otisaka u metalu od plastičnih predmeta (novaca, medalja, plaketa i dr.)

Šta je galvanometar i gde se koristi?

 Galvanometar je veoma osetljiv merni električni instrument koji služi za merenje vrlo slabih električnih struja i napona. Najčešće se primenje je u laboratorijima za merenje površinskih struja, termonapona, velikih izolacijskih otpora i kao nul-indikator (nulti položaj je u sredini skale). Za merenje jednosmernih struja postoje dva tipa galvanometra: sa pomičnim kalemom i pomičnim magnetom, a za merenje naizmeničnih struja vibracioni galvanometar.

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.